Kako biti primijećen i doživljen?

(Predavanje održano 03.04.2019.)

Bolest je manjak zdravlja. Ona nije strašna. Ona je zov u otkrivanje novog sebe.

Pogledaj u sabranosti za čime ti to čezneš, a ne možeš. Ima li nešto što možeš, a ne smiješ ili smiješ, a ne možeš dosegnuti?

Gdje je to manjak? Zašto ne možeš naprijed? Zašto se osjećaš bespomoćno? Zašto osjećaš da nisi doživljen? Zašto se nikada ne možeš dovoljno izjasniti i zašto nema osobe koja bi te mogla razumjeti, a da te ne osudi? Zašto nema osobe koja te može prihvati takvog kakav jesi? Zašto ne možeš sam sebe prihvatiti? Zašto ti se toliko toga ne sviđa kod tebe? Zašto ti uvijek nešto nedostaje? Zašto se uvijek skrivaš iza nečega? Čak iza sebe samog. Zašto čezneš otkriti, a ne želiš sebe otkriti? Stavljaš na sebe samo ono što će privući nekoga, a ne daješ ono što treba, a to je tvoja originalnost. I baš ta originalnost privlači. Samo trebaš biti original. Onaj koji jesi. A ne uvijek s maskama i strahom da te neće prihvatiti, da će te odbaciti.

Zašto uvijek taj strah? Samo zato što nema svjetla. Zato što smo u nesvjesti i ne zovemo hitnu.

Tko nam može pomoći ako smo svi u nesvijesti?

Ako bi nešto želio raditi ili se od tebe traži, a ne možeš, vjerojatno si doživio neku traumu. Traume iz rane dobi nas ometaju. Mi ih nismo svjesni i cijeli život ih nosimo sa sobom. Kad je postaneš svjestan, a čak ni ne moraš točno znati što se dogodilo, to je kao buđenje. Svijest ulazi u tvoje dubine. Ona zna duboko pohranjene duhovne sadržaje. Zato upali svjetlo i progledaj. Prođi kroz taj strah. Kroz taj mračan tunel pun različitih scenarija. Ti samo prođi kroz njega i reci: „Neka bude!“ Da se i dogodi slična situacija, ona neće biti ista. Izađi iz straha. Strah te koči. Stojiš na istom mjestu. Što ti vrijedi ako si zdrav, a paraliziran od straha? Kad izgubimo svijest mi više ne vidimo ljepotu oko nas, ljepotu u nama, u vrijednosti svog postojanja. Ne znamo se više diviti, vrednovati svoj život. Mi nismo svjesni da nam je sve darovano. Kisik nam je darovan da bismo ga mogli udisati. Ništa nismo platili i ništa ne dugujemo, a sve živo imamo.

Kad si nesvjestan, tada postaješ čak i fizički bolestan. Zašto se događa bolest? Da se probudi svijest i onima oko te osobe. Pale im se lampice, postaju svjesni da ima Netko tko sve vodi.

Problem je što nemamo odnos sa Stvoriteljem. Zaboravili smo razmišljati, razgovarati, vodimo isprazne razgovore. Ajmo se učiti promišljati, promatrati, istraživati, osluškivati, doživljavati, spoznavati, prepoznavati, otkrivati svoj odnos sa Stvoriteljem.

Imam li ja s kime razgovarati? Ja čeznem za govorom, za osobom.

Osoba osobu treba. Nemoj tražiti, očekivati jer ti već imaš sve ono što ti duša čezne.

Spoznaj sada: „Pa ja već jesam primjećen! Ja imam s kime komunicirati! Pred Jednim ne trebam stavljati maske. Jednom sam dovoljno dobar. Ja sam neizmjerno dragocjen, vrijedan.“

Sve što nesvjesno napraviš, sve će biti popravljeno. Bitno je da ne pristaješ na to što padaš. Ne gledaj u svoje padove. Sve će biti popravljeno, iscijeljeno, slomljeno će biti sastavljeno. Opet ćeš se moći ogledati i u razbijenom ogledalu. Nećeš biti osuđivan. Ima Netko tko te razumije, baš te takvog ljubi.

Samo uđi u predanje. Ionako u tvojim rukama nije ni tvoj dan, niti tvoja noć. Samo se predaj i onda kreni! Daj sve za sve! Sve uloži! Ako imaš malo, uloži sve to malo. Ako imaš puno, daj puno. Dobit ćeš stostruko natrag.